Osnovna škola Zorke Sever

Ravnateljica Zvjezdana Martinec je iznijela svoje iskustvo učiteljice matematike ranih devedesetih kada je predavala matematiku u Ivanić-Gradu u Osnovnoj školi Stjepana Basaričeka, kako je sa svojim kolegama vodila učenike u sklonište koje je bilo udaljeno desetak minuta hoda od škole te kako se ponekad nastava odvijala putem radija i povukla paralelu s ne tako davnom „online“ nastavom koja se odvijala putem interneta tijekom pandemije korone. Potom je učenik Dorian Turk pročitao svjedočanstva nekoliko djece koje je prikupio Mladen Kušec u knjizi „Ubili su mi kuću“, dok su učenice Brigita Stipčić i Maja Marija Mišković pročitale biografije Ivana Barberića i Aleksandra Jagodića iz knjige „Mama, ne vidim nebo“ u kojoj su iznesene biografije djece poginule 1991. i 1992. u Vukovaru i okolici.

Izv. prof. dr. sc. Nazor je dao povijesni kontekst od dolaska Hrvata u 7. stoljeću pa do početka devedesetih XX. stoljeća kada su se Hrvati borili sa samostalnost i slobodu hrvatske države te naveo uzroke Domovinskoga rata. Dr. sc. Ana Holjevac Tuković je pokazala velik broj fotografija i videozapise djece koja su nastavu pratila putem radija, televizije, a neki su od njih školovanje nastavili u progonstvu u drugim hrvatskim gradovima ili čak i izvan Hrvatske. Objasnila je kako rat uvelike utječe na društveni i psihološki razvoj djeteta, određuje mu životni put te kako djeca proživljene traume iz rata, iako potiskuju, ne mogu zaboraviti. Pokazala je i videozapis o prognanoj djeci iz Osijeka i Zadra koji su u nevjerici i strahu napustila svoje domove i gradove te su svjesna situacije od koje su pobjegli i ne znaju što ih čeka sutra. Potresno je bilo i svjedočanstvo jedne majke i četrnaestogodišnjega sina koji nisu jedno za drugo znali puna dva mjeseca; sin je bio u logoru te je kasnije razmijenjen.

Na kraju je predavanja izv. prof. dr. sc. Nazor izdvojio simbole Domovinskoga rata, istaknuo osobine hrvatskih branitelja koji su branili svoj dom, obitelj i domovinu: motiviranost, vjeru u Boga, hrabrost te spremnost davanja života za slobodu svoje obitelji i domovine. Usporedio je Domovinski rat s borbom Davida i Golijata iz Biblije.

Naglasio je i kako su Hrvatsku od velikosrpske agresije branili Hrvati, ali i pripadnici brojnih nacionalnih manjina te kako tu činjenica ne smijemo zanemariti.

Naše su novinarke nakon predavanja postavile pitanja gostima o poticajima na odabir zanimanja povjesničara, uzorima koji su ih usmjeravali na njihovom profesionalnom putu te najvažnijim projektima. 

Ravnateljica je gostima uručila prigodne poklone te zahvalila na dolasku i održavanju poučnoga predavanja.

„Grč u želucu popušta kada izlazim iz sobe, ali samo do idućih vijesti. Već znam redoslijed napada: crkva, bolnica, škola… Nikad u meni neće ubiti ono što osjećam za Vinkovce – za Hrvatsku. Ja ostajem tu u Cerićima i moj brat Ivan i sestra Ana. Umjesto na Vinkovačkim jesenima mi dežuramo svake noći do 1 sat.“

                                            Jole, 14 godina, Cerići

„Ne mogu jesti ni spavati. Za mene kažu da sam mirna i povučena. Ja u sebi osjećam napetost i agresiju. Zavidim nekim mojim vršnjacima. Ono što oni imaju, ja više nemam. Izgubila sam blisku osobu. Ponekad mi se čini da je neprijatelj tu iza mene…“

                                                                Tanja, 14 godina, Hrvatska Kostajnica

       (svjedočanstva dječaka Jole i djevojčice Tanje je prikupio Mladen Kušec u knjizi „Ubili su mi kuću“)

Galerija fotografija: