Ideja za instalaciju “Trenutak” inspirirana je spomenikom Siluete vukovarskog umjetnika i branitelja Dubravka Duića. Željeli smo i u našoj školi odati počast žrtvama Domovinskog rata i žrtvama Vukovara i Škabrnje. Izabrano je ime “Trenutak”. U hrvatskom jeziku riječ trenutak označava tren, vrijeme kraćeg trajanja. Često čujemo rečenice koje u sebi sadrže sintagme poput: u posljednji trenutak, čarobni trenutak ili najbolji trenutak. Našom instalacijom htjeli smo staviti naglasak na trenutak prije i poslije. Prikazano je pet likova u pokretu. Dvoje djece, dječak i djevojčica, predstavljaju trenutak prije – igra, smijeh, bezbrižnost, trenutak poslije – prekid bezbrižnog djetinjstva, bol i ljutnju. Dvojica vojnika – prvi ima obrambeni stav, trenutak prije prikazuje sve mladiće koji su hrabro stali i branili svoju Domovinu, trenutak poslije – prekid mladosti, nade i planova za budućnost. Drugi vojnik je prikazan kako kleči, trenutak prije – prikazuje molitvu za hrabrost, trenutak poslije prikazuje zahvalnost svih nas koji smo dobili Domovinu kao dar zahvaljujući svim braniteljima koji su podnijeli najveću žrtvu, davajući svoj život. Starija gospođa, trenutak prije – njezine ruke su iza leđa, ona je mirna i sretna jer je proživjela sretan život, trenutak poslije – bol, nesigurnost; zar ne može ostati u miru tamo gdje je cijeli život živjela?

Zaista jedan trenutak može promijeniti cijeli život, iako se ovaj trenutak čini kao trenutak nestajanja, nama je vječni podsjetnik na žrtvu, hrabrost i otpor.

Dodatni dojam pojačavaju rupe od metka, koje na svjetlosti prodiru i svakog tko stoji ispred njih pozivaju da zastane na trenutak. U tom najtišem trenutku, zastani, izreci svoju molitvu i zahvalnost. Zamisli kako čuješ trenutak prije – dječji smijeh, bakin glas ili mladost koja pjeva. Trenutak poslije neka bude vječna opomena da se takvo nešto nikad ne ponovi.

Dok živimo u miru i slobodi, mislimo i osjećamo beskrajnu ljubav i ponos na svaku nesebično podnesenu žrtvu.

“Navik on živi ki zgine pošteno!”