Bijeli štap je prometni zaštitni znak slijepih osoba u sve gušćem prometu, ali i pomagalo koje slijepima omogućuje samostalno kretanje na poznatom terenu. Da bi štap stvarno bio pomagalo, slijepa osoba mora proći tečaj poduke za samostalno kretanje tijekom kojeg svladava osnovne tehnike i vještine korištenja štapa, osnovna prometna pravila i konfiguraciju terena kojim će se samostalno kretati.
Bijeli štap je zapravo produžena ruka slijepe osobe, sve što je izvan dosega štapa je opasnost za osobu i velika nepoznanica.

Inicijativu za korištenje bijelog štapa, kao zaštitnog znaka slijepih osoba u prometu, dala je gospođica Guilly d’ Herbmont, 15. listopada 1930. godine. No, tek nakon Drugoga svjetskog rata, bijeli se štap, i to kao tzv. dugi bijeli štap, počinje koristiti kao pomagalo za kretanje slijepih.
Slijepe osobe često su, kažu, tretirane kao građani drugoga reda, iako ih je u Hrvatskoj ukupno 5 500.

U Hrvatskoj postoji i 350 gluhoslijepih osoba koje zbog dvostrukoga oštećenja vida i sluha imaju potrebu za podrškom u komunikaciji i kretanju. Svakodnevni problemi slijepih gotovo su nezamislivi onima koji vide. Neophodno je stalno praćenje potreba i problema slijepih osoba jer se uz svakodnevni napredak tehnologije i poboljšanja olakšava svakodnevica i unaprjeđuje kvaliteta njihova života.

Stoga i dalje u našoj školi radimo na mijenjanju  stavova, učimo se toleranciji, poštivanju različitosti, strpljenju, humanosti i empatičnosti – stvaramo obrazovanije i senzibilnije društvo u kojemu će uspješno živjeti slijepe osobe i osobe s oštećenim vidom, kao aktivni i ravnopravni članovi zajednice uz potporu.